fly far away





05.09.2015.

Pojačaj stari radio, neka polude komšije. Obuci plave farmerke, nek' bude kao ranije.

Znam da Aca Lukas nije my cup of tea, ali ova pjesma prosto ubija. Slušam je već nekoliko dana bez prestanka. Toliko sjete i bola se krije iza svakog stiha da čovjek prosto ne može da odoli... Ne bilo kakav čovjek, nego samo onaj koji se ne boji suza i bola. Vjerujete li da opet pada kiša? Sad je stvarno prešlo svaku granicu, ali u Sarajevu fkt pada kiša, ne lažem Bogme. XD Ja se osjećam fucked up, sve zbog ove pjesme... Čovjek često zaboravi na činjenicu da je prolazan i smrtan... Da je samo mala praška koja je ograničenog roka trajanja i koja će odletjeti s ovog svijeta čim malo jači vjetar zapuše. Ta činjenica je baš nekako bolna... Pa i zastrašujuća... Ne, ne bojim se smrti. Zna se Koga se treba bojati... Bojim se rastanaka... Dvadeset i dvije mi je, a već razmišljam o tome... Suze same naviru kada pomislim na rastajanje od porodice, prijatelja. Bez obzira na to ko prije ode, onima koji ostaju će zasigurno biti teško... Najviše me boli pomisao na rastanak od Njega... Ne mogu zamisliti život i svijet bez njega. Ne mogu zamisliti izlazak sunca i kišu i okretanje zemlje oko svoje ose. Ne želim razmišljati o tome ko će od nas dvoje prvi otići. Kada bi moglo, voljela bih da odemo zajedno. Tako bih bila sigurna da niko neće patiti i da niko neće proklinjati svoj život i sudbinu. Tako bih mogla spokojno, skrštenih ruku dočekati starost s njim, ne strahujući svakog jutra hoćemo li se oboje probuditi. Život bez njega bi bio obični besmisao. Sivilo i ništavilo. Ne želim život bez njega. Neka nam Stvoritelj podari dug i lijep život skupa. Neka traje najviše što može. I neka ne ostanemo jedno bez drugog.

29.07.2014.

O, ne, ti nisi otišla, još si tu...

O, gle... Ne pada kiša, za promjenu. (mada se namračilo)
Drugi dan Bajrama prolazi kao i svaki drugi dan u godini... S obzirom da još nisam izašla iz kuće, totalno sam i zaboravila da je Bajram. Danas moje bajramsko odijelo je pidžama i stara majica 'Punk lives' iz trećeg srednje. Raspoloženje kao i vrijeme - namračilo se, Bogme, kiša će.
Čudno je to da ma koliko čovjek iskreno želi i pokušava biti sretan, uvijek se nađe neko ili nešto da stane na put. Razlozi su razni, od nekih nazovi sitnica do nekih jako krupnih stvari.
Ali uvijek, baš uvijek, mora postojati nešto da kvari sreću. Makar malo.
Možda je to jednostavno opće pravilo univerzuma. Kosmičko pravilo savršene harmonije i ravnoteže. U svemu. Baš svemu...

28.03.2014.

Okay, mislim da se ovo pretvara u kliše...

Pa, opet kiša. Listam unazad ove postove i stvarno pomišljam da ovo postaje kliše.
A... možda me baš kiša tjera ovom blogu. Ko zna?

Auuu, otkad me nije bilo. Maločas mi kao nadolazi neka inspiracija i onda... i onda... i ondaa... šipak -.-
Osjećam se k'o dijete treći osnovne koje pokušava jadno napisati pjesmicu, ali mu rime nikako ne idu od ruke. Ccc, budalo!
Žao mi je što se s ovakvim vremenom približavamo aprililiju, šmrc. Ali, eto, hoćemo mi toplu zimu, pa sad zauzvrat imamo hladno proljeće, a imat ćemo, ne daj Bože, i ljeto.
Puffff, opet mi pobježe inspiracija... Ako ovako nastavim, za nekoliko mjeseci ću se pitati šta uopće znači ta riječ.

Inspiracija?
              Inspiracija?
                            Inspiracija?

13.09.2013.

Kiša... Kiša... I opet kiša...

Izgleda da se jesen ne šali, pokucat će nam i prije nego što smo se nadali... Zbogom lijepi, sunčani dani... Zbogom ljeto, divno, najdraže... Prošlo je prebrzo; došlo opet vrijeme za smrzavanje, minuse, hladnoću, brrr...
Mada, kad pomislim, ova će zima biti toplija bar za nekoliko celzija, kao i prošla ^_^ Da nije bilo onih poljubaca u snijegu, toplih ruku, nosića, usana, uhh, zima bi stvarno bila nepodnošljiva... Ovako ću već nekako izgurati!
Čitam neke poruke od prije skoro dva mjeseca i prisjetih se rođendana... Trenutak, zaista trenutak je falio da zaplačem... Nevjerovatno je to kako sam ja nadarena za kvarenje svega... Pa ni poklon ne znam primiti, ne znam pokazati da mi se dopada, da sam iznenađena, da sam sretna... On se toliko potrudi da sve bude savršeno, predivno, a ja ne znam odreagovati i pokvarim sve... Nadam se da će on taj rođendan zaboraviti prije mene, jer meni će puno trebati... Teško zaboravljam vlastite greške...

Dođavola s mobitelom i porukama, nije mi ovo trebalo... :/

 Damn, damn, damn...


Stariji postovi




layout by ~honeeybee

6003